''Posebno je važno danas ovdje u Počitelju vidjeti da je ogromna većina nas stala iza jednoga vijenca u spomen na naše branitelje. Prema njima imamo veliku odgovornost. Odgovorni smo svi, a najviša odgovornost je na onima koji obnašaju bilo koju finkciju u zakonadavnoj ili izvršnoj vlasti na bilo kojoj razini. Jako je neodgovorno u Počitelju ili bilo kojem drugom spomeniku pojaviti se svako dvije godine. To je jako licemjerno, jer ako se pojavljujete svako dvije godine, jasno kažete da ste došli zbog svoje promocije, a ne zbog onog zbog čega smo se sastali danas - zbog sjećanja na branitelje. Ali takvih je, nasreću, malo, ipak imamo visok stupanj odgovornosti, i spremni možemo dočekati buduće Lipanjske zore'', istaknuo je u svom obraćanju na obilježavanju Lipanjskih zora u Počitelju načelnik općine Čapljina dr. Smiljan Vidić.

Ispred Spomen obilježja u Počitelju upriličen je središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima kojim se obilježava 26. obljetnica od briljantne vojno-oslobodilačke akcije hrvatskih snaga u kojoj je oslobođena lijeva obala rijeke Neretve od Mostara preko Čapljine do Stoca.

Središnjem skupu zahvale prethodila je misa za poginule branitelje održana na Ševaš brdu s početkom u 10.00 sati.

Sudionici akcije ''Lipanjske zore'' istaknuli su kako je upravo vom akcijom potučen hercegovački korpus vojske Republike Srpske, deblokirani Čapljina i Metković te oslobođeni Stolac i istočni dio Mostara.

''Na današnji dan u ranu zoru postrojbe HVO-a su sa nestrpljenjem čekale zapovijed da se krene preko Neretve, a to su bile postrojbe HVO-a, ne Čapljinci, Čitlučani i Gruđani, nego postrojbe HVO-a, jedinstvene vojne sile hrvatskog naroda u BIH. Stupanj jedinstva je bio visok - svi smo isto razmišljali i bili kao jedan. Znaju pojedinci reći kako je hrvatski vojnik bio neustrašiv. To nije točno, bojali smo se mi, imali smo mi straha, onog prirodnog ljudskog straha, znali smo što nas čeka s druge strane, odnosno ovdje gdje danas stojimo.

U nama je, međutim, bio jedan još snažniji osjećaj, osjećaj odgovornosti prema obitelji, domu, svom narodu. Taj osjećaj je bio toliko jak da je jednostavno potisnuo onaj naš strah negdje daleko i krenulo se u akciju. Nažalost, prvog dana deset branitelja je izgubilo živote. Akcija je, imajući u vidu visok stupanj jedinstva i odgovornsti, prošla uspješno.

Razmišljajući o tim danima i tim ljudima, ne možemo a da ne postavimo pitanje 'A što je danas i što će biti sutra'. Hrvati u BIH ne baštine onaj stupanj slobode kako to propisuju moderne demokracije. To znači da će pred nama biti još Lipanjskih zora, a ja vas pitam jesmo li mi spremni za te Lipanjske zore? Ja kažem da jesmo, bez obzira na silne podjele i blisku prošlost, mi samo jedinstveni možemo napraviti ono što želimo'', rekao je Vidić.

Samom osloboditeljskom operacijom HVO-a u Hercegovini stvoreni su preduvjeti za daljnja djelovanja hrvatske vojske do konačnog deblokiranja Dubrovnika i dubrovačkog primorja i u konačnici oslobađanja ukupnog teritorija juga RH koji je bio pod okupacijom više od godinu dana. Bez pobjede HVO-a u operaciji Čagalj dolazilo je u pitanje oslobađanje cijeloga juga Hrvatske od Neretve do Prevlake, a akon borbenih djelovanja, na ovom dijelu bojišta situacija se smiruje, te HVO utvrđuje dostignutu obrambenu crtu koja se pruža Podveležje – Dubravska visoravan – podnožje Hrguda – istočni prilazi Stocu.

Njezinim smjerom u potpunosti je nastavljena crta bojišnice hrvatske vojske na južnom bojištu što je jamčilo sigurnost i otklanjalo opasnosti od napada neprijateljskih snaga u bok snaga hrvatske vojske. Srpske postrojbe povukle su se na vrhunce Veleži, Snježice, Hrguda i žegulje, odakle su topništvom napadale novooslobođeno područje.

Vijence su ispod Spomen obilježja u Počitelju položila i svijeće zapalila izaslanstva Općine Čapljina, Hrvatskog narodnog sabora u BIH i Oružanih snaga BIH.